1
Ako je netko zaboravio, tada su devedesetih sudovi bili u užasu dok su slušali prometne slučajeve. U prometnoj policiji u grupi analiza protivnika krv je ključala do te mjere da je posljednja kosa izvučena iz neprijatelja, a ne da se sramoti prometni policajci. Vidio sam i sam. Ovo je područje života hitno trebalo riješiti problem.
MTPL nije pao s neba, a osiguratelji su imali određeno iskustvo s ovom uslugom. Početkom 2000-ih aktivno su prodavali svoje police dobrovoljnog auto osiguranja. Nerado su ih kupili, uglavnom pored osiguranja trupa. Kako bi osobi bilo lakše progutati tu nepoznatu uslugu, agent se ipak morao znojiti. Barem objasnite što je odgovornost prema trećim stranama i zašto je treba osigurati.
Da bi se uvjerili, dodatni bonusi otišli su u obliku kamiona koji traje 24 sata na dan, a neki su čak ponudili i hitnu pomoć na cesti u obliku vlastite službe sigurnosti koja je "riješila" sukob s obalnim automobilima. Općenito, kultura za takav prijedlog još nije razvijena, a usluga je bila teška. Ipak, osiguratelji nisu smatrali sramotnim da na svaki način namamljuju klijenta, za razliku od modernog vremena.
A onda, kao da je pala nebeska mane, vlada Mihaila Kasjanova daje osiguravajućim društvima poklon u obliku obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti!
Ali to je daleko od poklona. U idealnoj slici svijeta to je trebao biti program koji će obavljati društvene funkcije. Regulatorni akti unaprijed predviđaju veličinu profitabilnosti za ovu vrstu osiguranja - 20% iznosa plaćenog prema ugovoru o CTP osiguranju. Odbitci na pričuve jamstava i naknade za naknadu - 2% i 1%, respektivno. Preostalih 77% dobivenih sredstava (tzv. Neto premija) trebalo je iskoristiti za formiranje fonda za isplate prometnih nesreća. Ako ponovo pogledate idealističku sliku svakog prosječnog polisa u Moskvi (3564 rubalja), marža osiguratelja iznosi 713 rubalja, od čega njegovom agentu daje najviše polovine (5 do 10% premije osiguranja). Čini se da je riječ o malo novca. No, ne smijemo zaboraviti da je to obvezna usluga, a kupci, ne želeći imati problema s prometnom policijom na cesti, prelijevaju se osigurateljima.
U Europi se ovaj posao, iako se ne smatra sitnim, ali omogućuje osiguravajućim društvima da prošire svoj portfelj putem unakrsne prodaje, na primjer, istim trupom. Međutim, u Rusiji su osiguratelji mislili drugačije. Novac koji su dobili za formiranje pričuvnog fonda za buduće isplate (onih ludih 77%), umanjeno za sama plaćanja, ušao je u kategoriju viška dobiti. U kakvom su robno-sirovom obliku ti fondovi preobraženi, više se ne može prepoznati. Uz put su stotine jednodnevnih tvrtki došle i napustile tržište, uzimajući novac automobilistima. Ni agencije za provođenje zakona, ni nadležni regulatorni organ (Rosstrakhnadzor), niti strukovna udruga (Ruska unija autoosiguratelja) ne mogu nas spasiti od njih. Koliko je ljudi i zbog kojih briga primilo plaću?
No, ono što je najsuvremenije, na jeziku modernog ruskog establišmenta, jest to što ih nitko nije tražio. A sada, osiguratelji su "gurnuli" Ministarstvo financija i vladu, a tarife će biti znatno povećane, u to nema nikakve sumnje.
To je povećanje od 25–75%, ali zasad nema točnih podataka. Osiguratelji ističu da carine nisu povećane od 2003. godine. Recimo, fluktuacije inflacije i tečaja dugo su učinile ovu vrstu poslovanja neisplativom i neprofitabilnom. Odmah želim napomenuti da su cijelo to vrijeme osiguratelji šutjeli o činjenici da su od premija osiguranja osigurali mnogo više nego što su ukupno platili za nezgode kupcima. Istodobno, u nekim regijama u kojima je, prema njihovim jamstvima, omjer gubitaka bio visok, carine su porasle. Ali zašto nisu tražili od vlade da prilagodi tarife u neravnomorskim regijama kako građani ne bi preplatili?