U ZR №1 / 2005, u komentarima čitatelja o sukobu "Matiz" i "Desetine" koji ste izveli, pojavila se primjedba, čak ni drugovi ili gospodina, čak ni građanina, već kao da ste stanovnik ove zemlje: "…" Matiz "je šteta, o smeću može se sjebati … ".
Možemo slavno pokvariti rad naše zemlje, uzvisiti uspjehe drugih do neba, a lično u isto vrijeme - nula, ne pogađamo prste. Kimamo ujaku i tražimo od njega, ali od samih koristi kao od kozjeg mlijeka.
Tijekom godina nakon sovjetske vladavine, naučili smo samo krasti i širiti prste ventilatorom. Oni siromašniji, odvlačili su zemlju od ljudi do komada, oni koji su ostali bez ičega pokušavaju izvući bogataše.
Vi, vrećice novca, kradete iz zemlje bez plaćanja poreza svih stupnjeva, bez da plaćate pristojnu plaću svojim zaposlenicima. Gurnute otvorenu smeću u tvornicu, a zatim se zapitate da je iz ove smeća dobivena kanta za smeće. Vaše bogatstvo nije iz tehnički učinkovite proizvodnje i tvrde proizvodnje, već iz nagađanja i krađe. Izgradili smo vikendice, ogradeni visokim ogradama bodljikavom žicom i živimo u smeću. Smeće oko vas, a vi živite u smeću. Jer ste pretvorili procvjetalu zemlju u deponiju smeća osiromašivši većinu stanovništva. I što je iznenađujuće, polovica ste bivši komsomolski čelnici, polovica su osuđenici koji su navikli sjediti iza rešetaka u čuvanim vikendicama, osjećaju se kao da su u zoni (toliko ih vole).
Što se Matiza tiče, normalan obiteljski čovjek koji je kasnije zaradio kupit će samo „desetku“, ali ne i „Matizu“- pisaći stroj pisaćih prostitutki i ljubavnika koji imaju glavu, ali nižu od struka.
Što se toga tiče, kao da se stanovnik ove zemlje, pogleda u ogledalo, jesi li bolji? Započnite sa sobom, a zatim postavljajte veće zahtjeve prema drugima.
To se odnosi na sve nas, svi gunđamo, ali mi sami ne radimo ništa.
